Recepti, Vesti

Vrbica (Lazareva subota) – praznik dečje radosti

Vrbica ili Lazareva subota je jedan od najveselijih hrišćanskih praznika koji se uvek slavi subotom u šestoj nedelji posta pred praznik Cveti i praznik Uskrs. Ovaj praznik posvećen je sećanju na vaskrsenje Lazara iz Vitinije koga je opisao jevanđelist Luka, a koga je, kako je zapisano u Jovanovom Jevanđelju, vaskrsao Isus Hrist četiri dana nakon smrti.

Vaskrsenje Lazarevo naljutilo je judejske sveštenike što je uticalo da narede pogubljenje i raspeće Isusa Spasitelja. Nakon vaskrsenja Lazar je živeo još trideset godina kao episkop na Kipru. Njegove mošti počivaju u Carigradu, gde su prenete 890. godine sa Kipra, kod Larnake, gde je stajala nadgrobna ploča sa natpisom “Hristov prijatelj”. Lazarovo ime je simbolično i na hebrejskom “el- zar”; znači – Bog je pomogao. Praznik Vrbica se smatra radosnim, dečijim praznikom. Dovodi se i u vezu sa ulaskom Hrista u Jerusalim koji se nakon Lazarevog vaskrsavanja svečano uputio tamo. Isus Hristos je prema Jevanđelju polazeći u Jerusalim rekao: “Pustite decu meni, jer takvih je Carstvo nebesko“.

Ulazeći u Jerusalim dočekala su ga deca i masa razdraganog sveta držeći u rukama palmine grančice. Vrbove grančice u crkvu donose deca subotom popodne da bi bile osveštane na sutrašnji praznik Cveti. Grančice vrbe simbolizujući palmine grane kojima je Isus dočekan u Jerusalimu, a otuda potiče i naziv za sam praznik– Vrbica.

Osveštane mlade vrbove grančice nose se kućama i stavljaju pored ikone i kandila.  U narodu postoji verovanje da one mogu oterati bolest, sačuvati nas od zla i da se na decu i odrasle preko mladih vrbovih grančica prenosi snaga zelenila. Na praznik Vrbica pletu se venčići od vrbovog granja i kupuju deci za zdravlje zvončići na srpskoj trobojci. Deca ukrašena zvončićima i venčićima idu u povorkama i vreme provode u igri. Blagosiljanje vrbovih grana, venčići i zveckanje zvončića simbolizuju pobedu života nad smrću i nagoveštaj Hristovog stradanja i vaskrsenja.

NARODNI OBIČAJI ZA VRBICU

Venčići i zvončići čuvaju se do naredne godine za zdravlje i sreću. S obzirom da je ovaj praznik u vreme uskršnjeg posta, veruje se da na Lazarevu subotu nije dobro igrati i pevati. Međutim, decu treba svečano obući i pustiti ih da se raduju, igraju i uživaju u svom prazniku sa vrbovim grančicama u rukama, venčićima na glavama i zvončićima oko vrata. Vrbica ili Lazareva subota je dan kada se bere cveće. Beru se veliki cvetove da bismo bili lepi i krupni, dren da bismo bili jaki, ljubičica mirišljavi i privlačni, a vrbove grančice zdravi i napredni.

Ubrano cveće ne unosi se u kuću već se ostavlja u dvorištu u posudi sa vodom. Rano ujutru na praznik Cveti cveće se plete u venčiće kojima se kiti kuća, a vodom u kojoj je cveće stajalo, umivaju se svi ukućani.

Lazarice

Lazarice su povorka mladih, neudatih i lepo obučenih devojaka koje okićene vrbovim granama idu od kuće do kuće i na Lazarevu subotu pevaju lazaričke pesme. To je prilika devojaka da se pokažu selu kao odrasle i spremne za udaju. Ukoliko to ne učine tri puta za redom, verovalo se da će biti nesrećne. Na ovaj način devojke su čuvane od prerane udaje. Domaćini dočekuju, pozdravljaju i daruju Lazarice. Pošto ih domaćica daruje slatkišima ili kolačima, Lazarice odlaze da pevaju i igraju ispred druge kuće i tako redom po celom selu.

Igraj, igraj, Lazarke,
gola, bosa, Ciganke,
ova kuća bogata,
ima dosta dukata,
i u toru ovčice,
a u kući dečice…

Kao i sam praznik i Lazarice su se vezivale za cara Lazara. Veruje se da je povorku uveo srpski car Lazar i da se od tada ova povorka održava svake godine na njegov imendan, Lazarevu subotu. Lazarice su imale podeljene uloge. Glavne uloge su imale Lazar i Lazarica. Lazar je bila devojka ukrašena cvećem, perjem i obučena u muško odelo sa štapom u ruci. Lazarica je nosila svečanu žensku odeću, a lice joj je prekrivala bela marama.

Prva Lazarica u povorci je bila „Lazar“. Ona je bila najstarija devojka, a nju su pratile mlađe devojke i devojčice. Uz povorku je išao i vođa koji je branio devojke od nasrtljivih mladića. Za svoj nastup Lazarice su se spremale i po nekoliko nedelja. Povorka Lazarica kretala je u ranu zoru. Lazarice idu od kuće do kuće. Pred svakom kućom Lazar i Lazarica igraju, a ostale devojke ih prate pesmom kojom izražavaju želje za sreću, plodnost i napredak kuće i ukućana. Pesme su bile prilagođene određenim prilikama, određenoj kući, osobi, devojci za udaju, mladencima, detetu, rodnom drvetu i slično. Verovalo se da magijskim putem i pesmama Lazarice donose sreću i rasteruju zle sile, naročito zmije koje su u to doba godine bile opasnost.

Beži zmija plazara,
Eto svetog Lazara,
I on nosi tavinu,
Obiće ti glavinu.

Narod je verovao da Lazarice poseduju posebne moći, da ta moć može biti i opasna i zato su sa Lazaricama postupali oprezno. Ukoliko bi se dogodilo da Lazricama ukućani uskrate darove, Lazarice su mogle posebnom pesmom da ponište izrečene želje i ukućane bi zadesilo neko zlo.

ORASNICE

Dočekajte danas devojke Lazarice, ugostite ih i darujte im mirisne orasnice pune oraha za sreću i zdravlje Vas i Vaše porodice.

Recept za orasnice

SASTOJCI

  • 250-300 g mlevenih oraha
  • 250 g brašna
  • 250 g posnog margarina
  • 550 g šećera u prahu
  • 1 prašak za pecivo

PRIPREMA:

Omekšali margarin na sobnoj temperature dobro sjediniti sa šećerom u prahu. Dodati mlevene orahe i brašno sa praškom za pecivo. Sve dobro umesiti da se sastojci ne sjedine, pa puniti kalupe ili od smese oblikovati polumesece. Orasnice poređati na pleh i peći oko 10 minuta na 180°C. Pre pečenja, po želji, orasnice pospite seckanim orasima.

Prijatno!

Preporučeni proizvodi:

Slični recepti iz kategorije:

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *